Poljoprivredna škola u Vršcu osnovana je davne 1921. godine i od tada u njoj se obrazuju i vaspitavaju mlade generacije za uspešno obavljanje poslova u struci.
Kontakt:
Poljoprivredna škola "Vršac", Arhitekte Brašovana 1, 26300 Vršac
Telefon: +381 13 805 058 (sekretar), +381 13 805 059 (direktor)
Tel/Fax: +381 13 807 589 (računovodstvo)
Email: bioskola@hemo.net
Website: www.bioskola.edu.rs
Mašinski inženjer u penziji Dušan Radović (85), posle niza svojih neobičnih izuma, ovih dana Čačane je iznenadio još jednim – elektromobilom jednosedom koji pomoću litijumske baterije može da pređe do sto kilometara, bez dodatnog napajanja.Kada se ovaj Čačanin izveze u svojoj „limuzini”, ljudi zastaju na putu. Ali ne iz straha, već iz neverice i radoznalosti. Jer iako je ovaj električni tricikl nalik dečjoj igrački, ima gotovo sve kao i bilo koji auto. Duga i kratka svetla, malo neuobičajene zvučne signale umesto sirena, motor snage 800 vati smešten je u zadnjem točku, kilometar-sat, aluminijumsku karoseriju… I litijumsku bateriju koja se puni na svaka tri sata, na običnoj zidnoj utičnici.Izumitelj ovog neobičnog vozila kaže da je za sada uradio prototip, ali da bi bila veoma laka i još jeftinija serijska proizvodnja, a prednosti je mnogo. Iako je dobro zagazio u devedesete, Radović je uradio uglavnom sve sam – od nacrta do izrade svih detalja. I to sve za nepuna tri meseca. Jedini problem mu je, kaže, bila nabavka litijumske baterije.- Osim što je ekološki, elektromobil je zbog svojih malih dimenzija veoma lak za upravljanje i parkiranje, pa je najpogodniji za gradsku vožnju. Može da razvije brzinu od 45 do 50 kilometara na sat na otvorenom putu. Ali ima potenciometar koji reguliše brzinu preko nožne papučice. Potpuno je bezbedan jer je struja male jačine i izolovana, a pokriven je tako da su i vozač i instalacije zaštićeni. Baterija se puni tri sata, a u zavisnosti od terena prelazi od 80 do 100 kilometara bez punjenja – objašnjava Radović stručne karakteristike svoje limuzine, koju će zaštiti u Zavodu za patente.
Izvor: pressonline.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Glavni grad Norveške, Oslo, ima veliki problem sa nedostatkom otpada jer se polovina grada i većina škola greju spaljivanjem otpada. Oslo je grad koji je ekološki vrlo osvešćen i veliki deo otpada u njemu se preradi, pa je počeo da "pati" od nestašice glavnog izvora energije. Otpad su počeli da uvoze iz Engleske, Irske i Švedske. "Voleo bih da uvozim i iz SAD-a. Transport morem je jeftin", rekao je šef jednog takvog pogona za preradu smeća Pal Mikelsen.
Isti problem imaju i neke druge zemlje i gradove Severne Evrope, koji su poslednjih godina toplotnu energiju počeli da proizvode spaljivanjem otpada. "U toj regiji se godišnje proizvede samo 150 miliona tona otpada, što je veoma malo da zadovolji apetite svih postrojenja koja na taj način proizvode toplotnu energiju. Potrebno je više od 700 miliona tona, a Švedska gradi još takvih postrojenja, kao i Austrija, Nemačka...", rekao je Mikelsen. Stokholm je čak uverio neke norveške preduzetnike da otpad prodaju Švedskoj, tako da mnogobrojni kamioni i brodovi s otpadom putuju tamo.
S obzirom na to da je Norveška jedan od deset najvećih izvoznika nafte i plina, ima ogromne rezerve uglja i vrlo razgranatu mrežu hidroelektrana, činjenica da se greje na otpad nekima je potpuno bizarna. Međutim, Mikelsen objašnjava da je spaljivanje otpada "igra obnovljivom energijom, kako bi se smanjila upotreba fosilnih goriva".
Iako su u Evropi neka područja preplavljena otpadom, poput Napulja, Oslo ipak ne prihvata bilo kakav otpad. Radije uzima "čistiji i sigurniji" engleski otpad.
Izvor: ekokuce.com
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Svetlarnici su odličan dodatak svakoj kući jer uvode više prirodnog osvetljenja, smanjuju potrošnju električne energije za veštačko osvetljenje i promovišu zdrav način života. Ipak, o njihovoj ugradnji treba razmišljati pre same gradnje objekta, jer se teško instaliraju na već sagrađen krov. Takođe, ukoliko nisu postavljeni pod pravim uglom i ako nema dovoljno sunčevih zraka, oni neće pružiti svoj maksimum.Cevasti svetlarnici Solatube izbegavaju ove probleme. Oni su pametna tehnologija koja pomoću sočiva i ogledala koncentriše sunčevu svetlost i kroz reflektujuću cev emituje svelost u delove kuće kojima je potrebna. Ovo je veoma stara tehnologija korišćena još u drevnoj egipatskoj arhitekturi i patentirana u Londonu 1850-tih godina.
Konvencionalni u poređenju sa cevastim svetlarnicima
Da bi se povećala količine prirodnog svetla u kući moraju se dodavati prozori, konvencionalni ili cevasti svetlarnici. Iako ugradnja prozora i konvencionalnih svetlarnika u novu kuću može biti isplativo, njihovo uključivanje u okviru adaptacije može biti veoma skupo. Postavljanje dodatnih prozora ili konvencionalin svetlarnika obično podrazumeva rušenje, postavljanje izolacije i fasade, kao i popravku unutrašnje obloge.Čak i u novogradnji, instaliranje konvencionalnih svetlarnika košta dva ili tri puta više od cevastog svetlarnika kada se uračunaju svi različiti poslovi koji dolaze sa njihovom postavkom.
Konvencionalni svetlarnici takođe zauzimaju veliki prostor na krovu. Ako kuća ima komplikovanu krovnu konstrukciju, pronalaženje dobre lokacije za postavljanje konvencionalnog svetlarnika može biti izazov. Svetlarnik ne treba postaviti blizu grebena krova, jer to može stvoriti probleme sa curenjem vode. Takođe, treba izbegavati sečenje rogova i krovne rešetke jer to može biti veoma skupo. Pored toga, bez pažljivog planiranja i projektovanja, konvencionalni svetlarnici mogu stvoriti problem sa kondenzacijom ako se postave u vlažnim prostorijama kao što je kupatilo. Cevasti svetlarnik se često nalazi u zatvorenom sistemu, koji pomaže da se spreči kondenzacija. Inače, cevasti svetlarnik treba da bude izolovan, naročito na sastavima i kada prolazi kroz negrejani prostor (kao što je potkrovlje).
Troškovi postavke cevastih svetlarnika
Za svega dva časa, cevasti svetlarnik se može postaviti u izgrađenu kuću po ceni od 350 do 400 dolara (uključujući i materijal i rad). To je procena za standardnu postavku koja uključuje krov sa asfaltnom šindrom i pravu cev koja se završava po proboju plafona (cev ima prečnik od 20cm ili manje) i cevasti svetlarnik se obično postavlja između podnih nosača potkrovlja i krovnih rogova.
Postoji i opcija za smanjenje troškova, a to je zapošljavanje majstora koji bi postavio cevasti svetlarnik samo na delu krova. To bi podrazumevalo sečenje rupe u krovu i postavljanje gornjeg dela cevi sa kupolom. Profesionalni majstor bi trebao da bude u stanju da uradi ovaj posao za oko sat vremena i da garantuje da neće biti bilo kakvo curenje vode. Ostatak postavljanja je relativno jednostavan.Količina svetlosti koju je potrebno uvesti u enterijer kuće određuje koliki će cevasti svetlarnik biti. Cev prečnika 25cm pokriva oko 14 kvadratnih metara, a cev prečnika 60cm pokriva do 55 kvadratnih metara. Cevasti svetlarnici imaju još nekoliko opcija, a to su: ventilacioni setovi za kupatila, noćna rasveta, prigušivači tamo gde je potrebno ograničiti količinu prirodnog osvetljenja.
Efekti na grejanje i hlađenje kuće
Obavezno se treba uporediti U faktor i koeficijente solarnog dobitka prilikom poređenja različitih cevastih svetlarnika. U faktor ukazuje na izolacione osobine, dok koeficijent solarnog dobitka izražava koliko se solarne toplote prenosi.
Efekti na estetiku kuće
Sa stanovništva estetike cevasti svetlarnici možda nisu impresivni, pa će budući vlasnici želeti da ih postave na neupadljivi deo krova. Neki ljudi smatraju da izgled kupole umanjuje arhitektonsku privlačnost kuće. Ako je aposolutno neophodno postaviti cevasti svetlarnik na vidljivoj strani krova kuće, treba razmisliti od modelu niskog profila.
Izvor: ekokuce.com
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4